31.5.2020. Zašto nisam ravnodušan?
Iako nije običaj da se tekstovi počinju citatima, ovoga puta ću da učinim baš to. Citiraću završetak pogovora Lolite Vladimara Nabokova, rusko-američkog pisca koji je u jednom delu svog života, pisao na ruskom, koji mu je bio maternji jezik, a u drugom na engleskom, kojim je govorila njegova guvernanta. Evo šta kaže Nabokov (u prevodu Branka Vučićevića): ,,Moja je lična tragedija, koja ne može, čak i ne treba, da bude ičija briga, što sam morao da napustim svoj prirodni govor, svoj nesputani, bogati, bezgranično poslušni ruski jezik zarad drugorazredne vrste engleskog lišene ma kojeg od onih aparata – varljivog ogledala,...